Muslimani mu odsekli glavu i njome igrali fudbal: Jeziva sudbina Anđelka iz Ježestice - U jednom danu mu zbrisali celo ognjište!
U istoriji stradanja srpskog naroda u okolini Bratunca, ime Anđelka Mlađenovića Bibe ostaje upamćeno kao jedno od najupečatljivijih i najpotresnijih svedočanstava ratnog nasilja. Njegova sudbina, vezana za tragične događaje tokom rata u Bosni i Hercegovini (1992-1995), često se navodi kao primer brutalnosti koja je obeležila taj period i ostavila duboke rane u kolektivnom sećanju.
Kobnog 8. avgusta 1992. godine, u selu Ježestica kod Bratunca, Anđelko je stradao braneći svoj kućni prag.
Napad na selo bio je iznenadan i silovit, a meštani, zatečeni u svakodnevnim poslovima, pokušali su da pruže otpor nadmoćnijim snagama. Među njima je bio i Anđelko, poznat kao miran i čestit čovek, prepoznatljivog izgleda, sa dužom bradom i kosom, što ga je činilo lako uočljivim.
Tragedija porodice Mlađenović tog dana bila je potpuna. Pored Anđelka, život su izgubili i njegova majka Savka i brat Dragan. U jednom danu ugašeno je gotovo celo porodično ognjište.
Anđelkova smrt, međutim, tek je bila početak horora.
Odsečena glava kao "trofej"
Nakon što su ga ubili, pripadnici snaga pod komandom Nasera Orića počinili su akt koji se graniči sa potpunim ludilom. Anđelkovu glavu su odsekli i odneli u Srebrenicu kao trofej.
Svedoci i preživeli Srbi iz srebreničkih kazamata kasnije su svedočili o hororu koji je usledio: Izvesni Kemo je danima vozio motor kroz grad, ponosno pokazujući Bibetovu glavu, sve dok kosa i brada nisu počele da otpadaju.
Najstrašnije svedočenje kaže da su dželati, u naletu pomahnitalog šovinizma, Anđelkovom glavom igrali fudbal u školskom dvorištu u Srebrenici, slaveći zločin pred očima svojih vođa.
Nemi svedoci stradanja
Anđelkovi posmrtni ostaci sahranjeni su na groblju u Bratuncu, gde danas počivaju zajedno članovi njegove porodice. Njihove humke stoje kao nemi svedoci jednog vremena u kojem su stradanja bila svakodnevica.
Širi istorijski kontekst ovih događaja vezan je za sukobe u srednjem Podrinju, gde su tokom 1992. i 1993. godine vođene brojne borbe između različitih oružanih formacija, uz značajna stradanja na svim stranama. O tim događajima i danas postoje različita tumačenja, a brojni zločini, bez obzira na nacionalnost žrtava, ostali su nedovoljno istraženi ili procesuirani.
Sudbina Anđelka Mlađenovića Bibe, kao i mnogih drugih stradalih, ostaje opomena na razmere ljudskog stradanja u ratovima devedesetih i podsećanje na potrebu za istinom, pravdom i dostojanstvenim sećanjem na sve žrtve.
Tragedija porodice Mlađenović tog dana bila je potpuna. Pored Anđelka, život su izgubili i njegova majka Savka i brat Dragan. U jednom danu ugašeno je gotovo celo porodično ognjište.